Sve što ti padne na pamet !!!

15.01.2007., ponedjeljak

Shar Pei- najslađi pasovi na svijetu...

U ove sam se psiće doslovno zaljubila , pa im posvečujem ovaj postić tako da i vi saznate ponešto o njima...(poduži je post ,ali ko voli nek izvoli...) Ova rasa postoji u Kini već stoljećima. Prije više od 2000 godina Shar Pei-e su držali farmeri u selima južnih provincija koje su se graničile sa Južnim Kineskim Morem. Iako je Shar Pei uglavnom služio kao čuvar kuce i imanja svoga vlasnika, oni su također korišteni kao čuvari stoke od kradljivaca i kao lovci na divljač poput veprova. Selektivno uzgajani radi svoje inteligencije, snage i ratnički mrkog pogleda (meni je taj pogled sladak i blag ), pojava Shar Pei pomagala je i u protjerivanju lopova protiv kojih su farmeri bili u vječitom ratu. Selo Dai Lek, u južnoj kineskoj Kwantung provinciji bilo je nekada poznato kao kockarski raj. Klađenje u borbama pasa bilo je popularni način traćenja vremena, a Shar Pei postao je favorit u kladionicama. Iako su imali snagu, izdržljivost, otpornost i odlučnost, davan im je alkohol i drugi stimulansi prije borbi. Na sreću po ovu rasu, neke pristalice borbi pasa donijeli su sa zapada mastiffe, bulldoge i druge slične rase. Ovi psi korišteni su zbog izopačenog temperamenta i da bi ukrštanjem kao produkt dobili veće, jace i agresivnije pse. Prirodni Shar Pei vise nije bio interesantan u borbama. Kako vise nije bilo potražnje za njim, ova rasa je zanemarena sto je rezultiralo da je broj Shar Pei-a bio u naglom opadanju. Komunistički režim u Kini zadao je gotovo posljednji udarac ovoj rasi kada je nametnuo ogromne poreze na pse 1940. godine. Samo ekstremno bogati ljudi mogli su sebi priuštiti pseće društvo. Psi su bili deklarirani kao dekadentni, buržoazijski luksuz, a uzgoj pasa postao je zabranjen. Kao rezultat ovih pritisaka, desilo se da je u 1950-tim ostalo samo nekoliko primjeraka Shar Peia dinastije Han. Odgajivači i ljubitelji životinja u Makau i Hong Kongu bili su u stanju spasiti i zaštititi tek nekoliko slučajnih primjeraka, no rasa je bila na rubu izumiranja. Koliko blizu su bili ovi psi da izgube borbu za opstanak, objavljeno je u časopisu "Dogs" svibnja 1971. godine. Ovaj broj imao je članak o rijetkim rasama uključujući i sliku Shar Pei-a opisanog sa: "vjerojatno posljednji primjerak rase". Članak je bio vrlo blizu istini i da ovaj list nije slučajno pao u ruke gospodina Matgo Law-a u Hong Kongu, Shar Pei bi bio zauvijek izgubljen. Matgo Law, mladi, energični Hong Kongski uzgajivač pasa posjedovao je nekoliko Shar Pei-a. On i gospodin Chung Ching, drugi uzgajivač, već su gajili u sebi ideju o operaciji spašavanja ove rase. Oni su se plasili da bi Hong Kong jednog dana mogao postati dio Narodne Republike Kine, te da bi operacija unistenja pasa mogla biti ponovljena u Hong Kongu. Sve je izgledalo beznadežno, dok gospodinu Law-u, čitajući članak iz časopisa "Dogs" nije sinula ideja. Sa tipičnim Hong Kongskim smislom za inteligentno planiranje i još bolju izvedbu, Matgo Law napisao je pismo i poslao ga Margaret Fansworth, editorki casopisa "Dogs". U svom pismu Law je opisao njihove planove i dodao slike nekoliko Shar Pei-a koje su oni bili u mogućnosti spasiti. Završio je pismo vapajem za pomoć i suradnju od strane USA zainteresiranih uzgajivača. Publikacija ovog pisma u travnju 1973. lansirala je Shar Pei-a daleko od izumiranja i mogućeg pomilovanja, ka zvijezdama . Vise od 200 pisama nestrpljivih budućih vlasnika pristiglo je na adresu časopisa, no samo mali broj sretnika dobio je štene par mjeseci poslije objavljivanja članka. Matgo Law uspio je pronaći još nekoliko pasa u Makau i Taivanu, te su Američki entuzijasti počeli dobivati štenad od njega. U roku od nekoliko godina Shar Pei je mogao zaboraviti na samrtni oproštaj. Uzgajivacnice su postojale sirom Amerike, a danas je ta rasa voljena i uzgajana sirom svijeta. Kada su ga veterinari vidjeli po prvi put, ocjenjivali su ga kao divlje, egzotično stvorenje. Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog interesa čitatelja, veterinarski časopisi objavljivali su nešto o njima u gotovo svakom broju, odajući utisak na taj način da je ovo rasa sa mnogo problema sa zdravljem i ponašanjem. Bilo je interesantno pisati o nečemu novom, a ne ponavljati priće o istim rasama, kao godinama unazad. I na kraju još jedna zanimljivost, 1978. godine, Shar Pei je u Guinusovoj Knjizi Rekorda imao neslavno prvo mjesto kao najrjeđa rasa pasa.

- 15:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.